|
| listopad, 2007 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
design by Tincha
Ovaj blog posvećujem Toši Proeskom!
Ime: Todor (Božji dar)
Prezime: Proeski
Nadimak: Toše
Datum rođenja: 25. siječnja 1981.
Mjesto: Prilep, Makedonija
Horoskopski znak: Vodenjak
Visina i težina: 184cm/85kg
Boja kose: Tamnosmeđa
Boja očiju: Smeđa
Škola: Muzička akademija u Skopju
Hobiji: Kickboks, odbojka i slušanje glazbe
Životni moto: Ono što daješ, to i dobiješ
Ne znam kako da počnem, malo je čudno na ovaj način početi pisati blog.
Ali, neka, ovo će biti u čast preminulog princa popa, Toše Proeskog!
16.10.2007.- koja rutina, probudila sam se kao obično oko pola sedam… Ok, one minute koje sam se još malo izležavala ne brojimo. Kao obično skoro sam zakasnila na autobus, ali kao što rekoh - ništa novo. Sve je teklo skroz ok, čak sam bila neobično vesela. Zapravo, kad bolje razmislim, to za mene i nije neobično. Sjedila sam u razredu i pošto imam novi mobitel i na zaslonu Lewisa Hamiltona, stalno sam ga pogledavala. Vidjela sam propušteni poziv. Marija. Baš me zanimalo što me treba, inače se svaki dan čujemo preko poruka (išla je sa mnom u osnovnu). Bila je buka s druge strane telefona (njene) i činilo mi se da sam čula «E, poginuo je Toše!». «Tko? Kak bi on poginuo? Ma daj to te netko zeza… On ne može poginuti…»-uvjeravala sam samu sebe. Bespotrebno. Krv u žilama mi se skamenila. U razred je ušao profesor, trebamo pisati test. Okrenula sam se prema curama i promrmljala «Toše je mrtav…». Imala sam ispit ispred sebe, ko da i nisam… Napisala sam nešto tek toliko da jesam. Pogledala sam na mobitel: 4 poruke primljene. Čim sam predala test pogledala sam te poruke, pisalo je: Toše je jutros poginuo u prometnoj nesereći.
Bilo mi je teško povjerovati. Samo sam sjela i pustila pjesmu Igra bez granica. Kao da ju je pisao za ovaj dan. Iako sam tada vozača njegovog auta mrzila najviše na svijetu, shvatila sam da to Tošea neće vratiti u život. Došla sam doma upalila tv, o čemu govore – o Toši. Ušla sam u svoju sobu, zid pun Tošinih postera. Upalila sam cd player – Toše. Tek tada sam shvatila da njega više nema, ali da će živjeti i dalje u svojim pjesmama jer pjesme su ga opisivale, pjesme su bile njegove riječi, njegove misli. On nikada nije vezan uz neki skandal, uvijek je naglašavao kako vjeruje u pravu ljubav, svi su ga uspoređivali sa anđelima. Eto, bio je poput anđela, sad je anđeo.
…moj je život igra bez granica
umorna priča trganje stranica, na kojim ništa ne piše,
moj je život vječito padanje,
kad zbrojim poraze ništa ne ostane,
samo još vučem navike…
Kad se samo sjetim da sam 27.8.2007. divljala na njegovom koncertu, prođu me trnci.
Nikad mi nije žao što sam ga počela slušati, to mogu zahvaliti Mariji.
17.10.2007- Probudila sam se sa samo jednom misli – Toše nema. Obukla sam crninu i uputila se u školu. Danas je sprovod. Kad bih barem mogla biti tamo, sve bih dala. Sve novine pišu o njemu. Ne mogu vjerovati kako, zašto? Pod odmorom su se mogle čuti samo njegove pjesme.
Ovaj blog neću dalje pisati, želim da to bude nešto što će nas podsjećati na Tošu, nešto poput knjige žalosti.
…poljsko cvijeće nek me mladog pokrije,
nek mi dušu ljube oblaci
kad me nećeš ti…
Toše je nešto neponovljivo, takav čovjek više se roditi neće. Vjerovao je u pravu ljubav i svijet bez mržnje i zla. Krasio je ovaj svijet, a sada krasi raj.
TOŠE, VOLIMO TE!!!
by: martina - 
